utorak, 8. svibnja 2018.

KRUHA I RADA



Otkako sam bio dijete uvijek me fascinirao prvi svibanj. Bio mi je to jako drag datum zato što sam tada bio oslobođen bilo kakvih obaveza (bilo vrtić, bilo škola). Ono što mi je uvijek upadalo u oči jest to da je na prvi maj “svatko je svakome drug” i svi su veoma prijateljski nastrojeni i svi idu skupa na piknike i tome slično. Kroz vrijeme sam naučio smisao prvoga maja i praznika rada i to ću vam kroz ovaj tekst i prezentirati: osvrt na ideju, povijest i smisao praznika rada.

Priča o prazniku rada je aktualna otkada čovjek obavlja posao kao radnik. Vrhunac nepravde, iskorištavanja i eksploatacije je stigao u 19. stoljeću. Vrijeme je to velike žalosti zato što apsolutno svaka osoba nižega građanskoga sloja vrlo lako završavala u nekoj tvornici gdje je morao raditi do 15 sati dnevno za mizernu plaću i uz užasne uvjete.

Možda je najgora stvar u svemu tome činjenica da je jako puno djece vezano uz priče o eksploataciji. Koliki je to zapravo problem najbolje očitava činjenica da je u 1900. čak 18% radnika u SAD-u bilo mlađe od 16. godina. No krajem 19. stoljeća stvari se počinju mijenjati.

Dana 1. svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo 40.000 radnika okupljeno pod zajedničkim ciljem: 3 osmice - 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Prosvjed nije dobro završio. Policija je intervenirala i ubila šestoro, a ozlijedila pedesetak osoba. Mnogo je ljudi uhićeno, a od organizatora prosvjeda petorica su osuđena na smrt te trojica na dugogodišnju robiju.

Uskoro se ideja “osmice” proširila svijetom i kao plimni val zašla u sve kutke svijeta. Tako je prvi zabilježen prvomajski prosvjed u Hrvatskoj održan 1890. U kongresu SAD-a je od 1889. 1. svibanj zabilježen kao Dan radničkih prosvjeda. Kroz godine, radnički prosvjedi i otpori često su mijenjali konotacije. Sama ideja radničkog ideala bila je osnova svih komunističkih pokreta u svijetu u 20. stoljeću. No, bez obzira na loš ugled koji je stekao tokom tih vremena, izrazito mi je drago što je i dalje “Prvi maj” ostao kao jedan od važnijih datuma za prosječnog radnika.

S vremenom je i crkva pristala na obilježavanje ovoga praznika pa se na 1. svibnja u Katoličkoj crkvi slavi Sv. Josip Radnik. Ono što mi se ne sviđa je što politika koristi ovaj “blagdan” za guranje svojih loših populističkih politika čime iskazuju ogromno neznanje i nepoimanje prilika običnoga radnika.

No, sve u svemu iz početne misli radničkog otpora uspjeli smo se kao društvo veoma solidarizirati s radnicima i barem im donekle poboljšati radne uvjete. I dalje nije bajno i eksploatacije ima mnogo ali polako idemo naprijed. Bolje i polako nego nikako.

M. Klišanin