Nebo zagrebačko
do prozora dolazim i bacam,
bacam pogled na nebo,
na to narančasto nebo,
izmučeno nebo zagrebačko.
i zapažajući tako tonem,
tonem u san, u viziju
u irealnu viziju neba
zagrebačkog, neba čistog
i modrog.
neba zvijezdama obasutog
i svjetlima neobasjanog
neba planinskog, čistog
ljudima nezagađenog.
ali, moja vizija prestaje
i ja se u stvarnost vraćam,
pred mojim očima se opet
javlja nebo narančasto,
izmučeno nebo zagrebačko.
do prozora dolazim i bacam,
bacam pogled na nebo,
na to narančasto nebo,
izmučeno nebo zagrebačko.
i zapažajući tako tonem,
tonem u san, u viziju
u irealnu viziju neba
zagrebačkog, neba čistog
i modrog.
neba zvijezdama obasutog
i svjetlima neobasjanog
neba planinskog, čistog
ljudima nezagađenog.
ali, moja vizija prestaje
i ja se u stvarnost vraćam,
pred mojim očima se opet
javlja nebo narančasto,
izmučeno nebo zagrebačko.
Napisao: Iwano Kalinich