subota, 11. ožujka 2017.

A SADA NEŠTO IZ PERA NAŠE SLAVICE ..



 Noći

Ja volim noći i njene sitne sate,
njene tišine njene kiše.
Njen vjetar koji nosi struju
moje se misli u njemu čuju.

Kao tamno more one talasaju,
svaki list i cvijetak zaljuljaju.
Daleko od misli, daleko od dana,
Ja, zvijezde i tamna noć.



Krik

U noći kao što je ova,
pisah tužne pjesme.
Dok mjesečina korača oko kuća,
ja koračam stazama duše.

Ni ne slutim što se bliži,
njegov povratak i njegova blizina.
Uplašena čudnim krikom,
to je krik moje duše.

Slavica Ilijević