Sve je počelo jednog sunčanog dana kada sam na početku školske godine došao iz škole i nisam znao što da radim. Sjetio sam se da u blizini doma imamo atletsku stazu, spremio sam se i otišao trčati. Malo po malo i trčanje mi je prešlo u naviku.
Najdraže mi je trčati navečer kada
padne mrak ili rano ujutro, zbog svježeg zraka. Mnogi koji su me sretali rano
ujutro dok sam išao trčati su mi govorili da se uzalud trudim i da time ništa
neću postići. Ipak bilo je i onih koji su mi se divili i davali mi podršku kako
bih uspio. Tim ljudima sam jako zahvalan jer su mi pomogli na putu do uspjeha.
Ispočetka sam se rekreativno bavio
trčanjem, a nakon nekog vremena me profesor Čižić uveo u svijet utrka. Profesor
Čižić je osoba koja je učinila prekretnicu u mom životu što se trčanja tiče. Od
prvog trenutka kada sam izrazio želju za trčanjem, profesor se trudio na mene
prenijeti što više znanja o utrkama. Izrazito sam zahvalan profesoru Čižiću
zbog truda kojeg je uložio kako bi osmislio plan treninga kako bih ja
napredovao i ostvario što bolji rezultat.
Vrhunac svega bila je utrka Wings for
life koja se održala 7. svibnja ove godine u Zadru. Čini se pomalo suludo
pripremati se osam mjeseci za jednu utrku, ali kada smo stigli u Zadar shvatio
sam da se sav trud isplatio jer je taj osjećaj kada znaš da si dio nečeg tako
plemenitog stvarno neopisiv. Kako se bližilo vrijeme starta bio sam sve više
uzbuđen. Počelo je finalno odbrojavanje, 10 minuta do početka, adrenalin je na
vrhuncu. Nekoliko trenutaka kasnije uz zvuk trube došao je i taj dugo očekivani
početak. Kada sam čuo trubu kroz mene su prošli trnci od uzbuđenja, bio sam
jako sretan i nadao sam se da ću ostvariti cilj koji sam si zadao prije utrke. Atmosfera
tijekom utrke je bila jako pozitivna, ljudi su ohrabrivali jedni druge kako bi
svi ostvarili što bolji rezultat. U onom trenutku kada me prestiglo auto koje
je za mene označilo kraj utrke obuzeo me osjećaj sreće.
Znao sam da sam ostvario svoj cilj i da
se upornost isplatila. Osjećaj je bio još bolji kada sam shvatio da sam zapravo
bio sudionik svjetske utrke kojoj je bio cilj pomoći drugima. Koliko je utrka
na mene ostavila pozitivan dojam dovoljno govori to da ću se nakon kratkog
odmora početi pripremati za sljedeću godinu kada ću pokušati poboljšati svoj
rezultat.
Mihael Pleša, 3. razred
