Otkako sam bio dijete uvijek me fascinirao prvi svibanj. Bio mi je to jako
drag datum zato što sam tada bio oslobođen bilo kakvih obaveza (bilo vrtić,
bilo škola). Ono što mi je uvijek upadalo u oči jest to da je na prvi maj
“svatko je svakome drug” i svi su veoma prijateljski nastrojeni i svi idu skupa
na piknike i tome slično. Kroz vrijeme sam naučio smisao prvoga maja i praznika
rada i to ću vam kroz ovaj tekst i prezentirati: osvrt na ideju, povijest i
smisao praznika rada.
Priča o prazniku rada je aktualna otkada čovjek obavlja posao kao radnik.
Vrhunac nepravde, iskorištavanja i eksploatacije je stigao u 19. stoljeću.
Vrijeme je to velike žalosti zato što apsolutno svaka osoba nižega građanskoga sloja
vrlo lako završavala u nekoj tvornici gdje je morao raditi do 15 sati dnevno za
mizernu plaću i uz užasne uvjete.
Možda je najgora stvar u svemu tome činjenica da je jako puno djece vezano
uz priče o eksploataciji. Koliki je to zapravo problem najbolje očitava
činjenica da je u 1900. čak 18% radnika u SAD-u bilo mlađe od 16. godina. No
krajem 19. stoljeća stvari se počinju mijenjati.
Dana 1. svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo 40.000 radnika
okupljeno pod zajedničkim ciljem: 3 osmice - 8 sati rada, 8 sati odmora i 8
sati kulturnog obrazovanja. Prosvjed nije dobro završio. Policija je
intervenirala i ubila šestoro, a ozlijedila pedesetak osoba. Mnogo je ljudi
uhićeno, a od organizatora prosvjeda petorica su osuđena na smrt te trojica na
dugogodišnju robiju.
Uskoro se ideja “osmice” proširila svijetom i kao plimni val zašla u sve
kutke svijeta. Tako je prvi zabilježen prvomajski prosvjed u Hrvatskoj održan
1890. U kongresu SAD-a je od 1889. 1. svibanj zabilježen kao Dan radničkih
prosvjeda. Kroz godine, radnički prosvjedi i otpori često su mijenjali konotacije.
Sama ideja radničkog ideala bila je osnova svih komunističkih pokreta u svijetu
u 20. stoljeću. No, bez obzira na loš ugled koji je stekao tokom tih vremena,
izrazito mi je drago što je i dalje “Prvi maj” ostao kao jedan od važnijih datuma
za prosječnog radnika.
S vremenom je i crkva pristala na obilježavanje ovoga praznika pa se na 1.
svibnja u Katoličkoj crkvi slavi Sv. Josip Radnik. Ono što mi se ne sviđa je što
politika koristi ovaj “blagdan” za guranje svojih loših populističkih politika
čime iskazuju ogromno neznanje i nepoimanje prilika običnoga radnika.
No, sve u svemu iz početne misli radničkog otpora uspjeli smo se kao
društvo veoma solidarizirati s radnicima i barem im donekle poboljšati radne
uvjete. I dalje nije bajno i eksploatacije ima mnogo ali polako idemo naprijed.
Bolje i polako nego nikako.
M. Klišanin